Antidepresivi spadaju među najčešće korištene lijekove u zapadnim zemljama. Riječ je o skupini lijekova kojima se liječi depresija, a koriste se i za liječenje paničnog poremećaja, anksioznog poremećaja, raznih fobija, posttraumatskog stresnog poremećaja, opsesivno-kompulzivnog poremećaja, anksiozno-depresivnog poremećaja i drugih stanja. Postoji više skupina antidepresiva, a svaka od njih utječe na određene neurotransmitere u živčanom sustavu koji su važni za prenošenje živčanih impulsa od stanice do stanice. Antidepresivna terapija određuje se ovisno o simptomima koji prevladavaju u kliničkoj slici, općem stanju pacijenta i njegovoj povijesti bolesti te liječnikovom kliničkom iskustvu. Idealan antidepresiv je onaj koji ima relativno brzo djelovanje, sigurne je primjene, dobrog profila nuspojava i jednostavan za doziranje. Tim zahtjevima najvećim dijelom udovoljavaju specifični inhibitori ponovne pohrane serotonina. Ovisno o popratnim psihičkim poremećajima, koji često znaju pratiti depresiju, liječnik će propisati i dodatne lijekove (anksiolitike ili antipihotike).
Kako izgleda i koliko traje liječenje?
Nekoliko tjedana kontinuiranog uzimanja potrebno je kako bi se kod pacijenata uočili prvi terapijski rezultati. Mnogi pacijenti očekuju rezultate u kratkom roku, no to se najčešće ne dogodi, čemu uzrok nije nedjelotvornost lijeka već činjenica da ga pacijent nije uzimao dovoljno dugo kako bi osjetio njegovo djelovanje. Liječenje je obično podijeljeno u dvije faze. Prva faza traje oko šest tjedana, nakon čega pacijent ulazi u drugu fazu liječenja koja traje oko godine dana, a cilj joj je sprječavanje ponovne pojave depresivnih epizoda. Važno je napomenuti kako se antidepresivi nikako ne smiju prestati uzimati bez konzultacije s liječnikom jer takvim postupkom pacijent može anulirati dotadašnja postignuća i vratiti se na početak liječenja.
Istraživanja su pokazala kako se najbolji rezultati u liječenju postižu kombinacijom farmakoterapije i psihoterapije. Naime, samo 50 posto pacijenata pokazuje potpuno povlačenje simptoma, iako se u 80 posto njih popravi klinička slika, što ukazuje da su za poboljšanje kliničke slike uz farmakologiju bitni i psihoterapija, ali i drugi uvjeti koji utječu na život pacijenata. Uz to, individualni pristup liječenju (individualna psihoterapija) i pozitivan odnos između pacijenta i liječnika važni su čimbenici u postizanju povoljnog terapijskog odgovora.