Zašto uopće razmišljamo o „kolicima za stepenice”
Kada zgrada nema lift i rampa nije izvediva (nagib, duljina, konzervatorski uvjeti), rješenja za savladavanje stepenica postaju jedini realan put do mobilnosti. Ova rješenja su kompromis: omogućuju prolaz gdje ga inače nema, ali uvode novu varijablu – obuku pratnje i strogu procjenu geometrije stubišta.
Kratko pravilo: Ako je tehnički, pravno i financijski moguće ugraditi stubišni lift ili platformno dizalo – to je dugoročno najsigurnija i najautonomnija opcija. „Kolica za stepenice” (penjači) biramo kada je lift nerealiziran ili preskup, a rampa bi bila prestrma.
Što spada pod „kolica za stepenice”, a što ne
Spada:
- Prijenosni gusjeničari (tracked penjači) – s adapterom za postojeća kolica ili s vlastitom sjedalicom.
- Kolesni penjači s tri‑zvjezdastim sklopom kotača („tri‑star”) – lakši, kompaktniji.
- Integrirana električna kolica s funkcijom penjanja – rjeđa i skupa.
Ne spada (ali je često bolji izbor):
- Stubišni lift (platforma/sjedalo) i platformno dizalo – fiksna, projektna rješenja s najviše samostalnosti.
Kada (ne) birati „kolica za stepenice”
Biramo kada:
- Treba mobilno rješenje bez građevinskih radova.
- Stubište je pravocrtno i dovoljno široko.
- Postoji osoba u pratnji, obučena za rad s uređajem.
Ne biramo kada:
- Spiralno ili usko stubište, nema podesta za okret ili je rub oštećen/klizav.
- Nema dostupne pratnje (većina mobilnih penjača nije za samostalno korištenje).
- Korisnik ne može sigurno izvršiti transfer na sjedalicu (ako je takva verzija).
Glavne vrste rješenja – brzo usporedno
- Gusjeničar: najstabilniji na pravocrtnoj i strmijoj stazi; veća nosivost; teži; obavezna pratnja.
- Tri‑star kolesni: lakši, brži na kratkim dionicama; više „trzaja”; niža nosivost.
- Integrirana kolica s penjanjem: nema transfera, napredna elektronika; vrlo skupo; ograničeno geometrijom.
- Stubišni lift/platforma: projektno, skupo u startu ali najviše sigurnosti i autonomije; bez pratnje.
Procjena okoline – mjere i geometrija koje odlučuju
Zapišite: korisna širina (min. 80–85 cm za adaptere), visina ruba (riser) i dubina gazišta, nagib (°/%), duljina ravnih dionica, dimenzije podesta, vrsta ruba (oštri/zaobljeni „nosing”), stanje površine (suho/hrapavo), te je li stubište vanjsko (kiša/led). Bez ovih mjera odluka je nagađanje.
Procjena korisnika – ergonomija, transferi i pratnja
Može li korisnik preći na sjedalicu? Trebaju li pojasevi/bočni oslonci/naslon za glavu? Koja je težina korisnika + prtljaga? Kolika je učestalost korištenja (dnevno vs. povremeno)? Postoji li stalna pratnja – i je li prošla obuku?
Sigurnosne značajke – bez ovoga ne krećemo
- Dvostruke kočnice / elektromagnetska blokada.
- Pojasevi (bedreni/rameni), naslon za glavu po potrebi.
- Senzor nagiba + E‑Stop (hitni prekidač).
- Protuklizne gusjenice/gume, mehanički graničnici ruba.
- Vizualno/akustično upozorenje (status baterije, greške).
Tehničke specifikacije – prijevod kataloga na stvarni život
- Nosivost (kg) uključuje osobu + dodatke.
- Maks. visina ruba i maks. nagib – planirajte 10–20% rezerve ispod kataloga.
- Brzina penjanja je nebitna bez glađeg kretanja i kontrole.
- Radijus okretanja/podest odlučuju hoće li ruta uopće biti izvediva.
- Baterija (Wh/Ah) i domet – zimi kapacitet pada; ne vozite „na nulu”.
Scenariji izbora
- Zgrada bez lifta, pravocrtno, 4. kat: gusjeničar s adapterom; ako je podest uski – sjedalica.
- Spirala/zakrivljeno: prijenosna rješenja su ograničena; češće stubišni lift.
- Vanjske kamene stube: gusjeničar, probna vožnja, dodatne mjere protiv klizanja.
- Vikend/kraće dionice: tri‑star kolesni, uz dobru obuku pratnje.
Cijene, TCO i financiranje (uključujući invalidska kolica na doznaku)
Kolesni penjači – niži ulazni trošak; gusjeničari – srednji/viši, ali stabilniji; integrirana kolica – vrh raspona; stubišni lift – investicija, no TCO često povoljan kroz godine. Invalidska kolica na doznaku (HZZO) uglavnom pokrivaju kolica za ravne rute (ručna/električna), dok se invalidska kolica za stepenice rjeđe nalaze u standardu – provjerite aktualna pravila i mogućnosti sufinanciranja/nadstandarda.
Održavanje, servis i obuka
Mjesečna kontrola vijaka, gusjenica/kotača, kočnica, pojaseva; pravilno punjenje baterije; čista i suha kontaktna površina. Obuka pratnje nije formalnost – tražite SOP i vježbu na suhom prije stvarne rute.
Zaključak
Rješenja za stepenice spašavaju dan u zgradama bez lifta, ali traže disciplinu mjerenja, obuku i realna očekivanja. Kada je svakodnevna samostalnost prioritet – projektna rješenja (stubišni lift/platforma) bit će sigurniji izbor. Za paralelne potrebe ravnih ruta razmotrite i električna invalidska kolica na doznaku – svakodnevica će biti lakša.
