Anksioznost može zahvatiti različite aspekte života, manifestirajući se kroz fizičke, psihičke i ponašajne simptome. Pravilna dijagnostika ključna je za razlikovanje anksioznosti od drugih psihijatrijskih poremećaja i usmjeravanje prema odgovarajućem liječenju.
Anksioznost često uzrokuje tjelesne reakcije poput ubrzanog rada srca (tahikardije), znojenja, vrtoglavice, napetosti mišića te probavnih problema (npr. mučnina, proljev, bol u želucu).
Osobe s anksioznošću osjećaju stalnu zabrinutost, strah od budućnosti ili gubitka kontrole, a često imaju iracionalne misli koje ih dodatno uznemiruju.
Ponašajni simptomi
Uobičajeni obrasci ponašanja uključuju izbjegavanje stresnih situacija, unutarnji nemir, pojačanu osjetljivost na stres te impulzivnost.
Anksioznost se često preklapa s depresijom, ali ključna razlika je u emocionalnom tonu – dok je depresija povezana s beznađem i gubitkom interesa, anksioznost karakterizira stalna napetost i pretjerana briga. Također, treba ju razlikovati od paničnih poremećaja, fobija i somatskih bolesti poput problema sa štitnjačom.
Dijagnostički kriteriji
Prema DSM-5, dijagnoza anksioznog poremećaja postavlja se ako simptomi traju najmanje šest mjeseci i značajno utječu na svakodnevni život. ICD-10 također prepoznaje različite anksiozne poremećaje, pri čemu je ključno isključiti druge mentalne i tjelesne poremećaje.
Rano prepoznavanje simptoma i pravilna dijagnoza omogućuju pravovremenu terapiju, čime se smanjuje utjecaj anksioznosti na kvalitetu života.
